Kako smo pristupili očuvanju 500 godina stare tradicije

Neki projekti imaju jasno definiran početak i kraj. Ovaj nije takav. Dokumentiranje tradicije duge više od pet stoljeća nije jednokratni zadatak jer je dugoročna odgovornost prema zajednici, prema baštini i prema svima koji dolaze nakon. Kostelska uskrsna pištola nije projekt koji se može svesti na jedan događaj, jedan film ili jednu publikaciju. To je višegodišnji rad koji uključuje dokumentarni film, monografiju od gotovo 400 stranica i kontinuirano godišnje praćenje same manifestacije. I svaki od tih elemenata nastao je iz istog uvjerenja, da tradicija koja traje pet stoljeća zaslužuje pristup koji je tome primjeren.

‍

Istraživanje koje mora doći prije kamere

Prije svakog kadra, prije svakog napisanog retka, bio je potreban temeljit istraživački rad. Tradicija koja se proteže kroz stoljeća ima svoju evoluciju, svoja pravila, svoje iznimke i svoja značenja koja nisu vidljiva onome tko dođe samo zabilježiti što se događa. Razumijevanje povijesnog konteksta, društvene uloge i identitetske funkcije običaja bio je bio temelj. Bez toga, dokumentiranje lako postaje površno bilježenje folklora. S tim razumijevanjem, ono postaje interpretacija koja je korisna i za zajednicu koja tradiciju živi i za sve koji je tek upoznaju.

‍

„Dokumentirati tradiciju znači razumjeti njezin kontekst, a ne samo zabilježiti njezin oblik.“

‍

Kada jedan medij nije dovoljan

Monografija i film nisu paralelne verzije istog sadržaja. Svaki medij ima svoju logiku, svoja ograničenja i svoje mogućnosti. Monografija od gotovo 400 stranica omogućila je sustavnu obradu arhivske građe, povijesnih zapisa i suvremenih svjedočanstava, dubinu koja na ekranu nije izvediva. Film je, s druge strane, morao sažeti složenu povijest u strukturiran, gledljiv i komunikacijski jasan format, dinamiku koja u knjizi nije dostupna. Tako dobivamo različite medije, a istu svrhu: očuvanje i artikulacija identiteta zajednice na način koji je razumljiv suvremenoj publici, bez gubitka složenosti koja tu tradiciju čini vrijednom dokumentiranja.

‍

Kontinuitet projekta

Ono što ovaj projekt razlikuje od jednokratne publikacije ili filma jest kontinuitet. Manifestacija se svake godine prati fotografski i produkcijski. Time rad ne ostaje zatvoren u jednom formatu ili jednom trenutku, nego se razvija, nadograđuje i produbljuje. Taj kontinuitet nije samo logistička odluka. On mijenja prirodu samog dokumentiranja. Svaka godina donosi novo razumijevanje teme, novu perspektivu i novi materijal koji retroaktivno obogaćuje sve što je zabilježeno ranije. Zato tradicija koja živi zaslužuje dokumentaciju koja s njom živi.

‍

Odgovornost koja dolazi s temom

Pristupiti projektu ovog opsega znači preuzeti odgovornost prema zajednici čiji je identitet u pitanju. Tradicija nije apstraktni kulturni artefakt. To je nešto što konkretni ljudi čuvaju, prenose i njome definiraju tko su. Zato smo tome pristupili s određenim poštovanjem i velikom odgovornošću. Dokumentirati tradiciju znači biti svjestan te težine u svakoj odluci: što uključiti, kako interpretirati, što izostaviti. Ta odgovornost nije ograničenje kreativnog rada. Ona je razlog zašto takav projekt uopće ima smisla raditi. Na kraju, zabilježen je i međunarodni uspjeh. Film koji je nastao unutar ovog projekta dobio je tri međunarodne nagrade, na festivalima u Zagrebu, na Krku i u Berlinu.

‍

‍